Burne Hogarth rođen je 25. prosinca 1911. godine u Chicagu. Američki karikaturist, ilustrator, pedagog, autor i teoretičar. Najpoznatiji je stripu Tarzan koji je izlazio u novinama. Studirao je na Institutu za umjetnost u Chicagu. Počeo je raditi u dobi od 15-te godine kada je postao asistent u Associated Editors Syndicate gdje je ilustrirao Famous Churches of the World. Nekoliko godina radio je kao urednik i ilustrator u oglašavanju.
Svoj prvi strip Ivy Hemmanhaw, nacrtao je 1929. godine za Barnet Brown Company. Slijedeće godine nacrta je Odd Occupations and Strange Accidents za Ledd Features Syndicate. 1934. godine preselio se u New York te zaposlio u King Features Syndicate gdje je crtao Pieces of Eight, strip o piratima po scenariju Charles Driscolla. Dvoje godine kasnije preuzeo je crtanje Tarzana koji ga je i proslavio. Radio je nedjeljnu stranicu Tarzana u razdoblju od 1937. – 1945. i od 1947. – 1950. godine. U vremenu od 1945. – 1947. godine radio je u Robert Hall Syndicate gdje je stvorio strip Drago, avanture mladog argentinskog plemića koji se bori protiv poslijeratnih nacista u Južnoj Americi. Kada je počeo drugi puta raditi na Tarzanu nacrtao je i Miracle Jones za United Features. To je njegov prvi i jedini humorni strip. 1950. godine napustio je crtanje stripova i posvetio se podučavanju studenata u Scholl of Visual Arts u New Yorku. Dvadesetak godina kasnije, točnije 1972. godine vratio se crtanju stripa i to Tarzana. Prilagodio je Burroughsov prvi roman o Tarzanu a to je Tarzan među majmunima (Tarzan of the Apes). U slijedeće četiri godine nacrtao je zbirku od 4 nova Tarzana nazvanu Jungle Tales of Tarzan. Poslije toga se vratio još jednom na strip scenu sa serijom Morphos Shapechanger u izdanju Dark Horse.
Hogarthovi crteži, slikarije i litografije bili su izloženi u Louvre u Parizu. Dobio je nagradu NCS Silver Plaque Reuben za najbolju ilustraciju i reklamni materijal 1974, 1975. i 1976. godine. U Montrealu, 1975. godine proglašen je umjetnikom godine u Paviljonu humora. U Italiji 1986. godine primio je nagradu za životno djelo Caran D’Ache Award in Lucca, a 1988. godine dobio je odlikovanje Lauriers D’Or koje mu je uručilo Cesar Society iz Pariza. Na Sedmom međunarodnom salonu humora u Barceloni dobio je Premio Especial nagradu 1989. godine, a slijedeće godine na Njemačkom strip salonu u Kölnu brončani trofej velemajstora strip umjetnosti. Umro je 28. siječnja 1996. godine u Parizu od srčanog udara.