ENKI BILAL, TOMISLAV OSMANLI, magazin “Patak”… obilježili su 1987. godinu u Jugoslaviji u stripu

U zagrebačkom omladinskom listu “Polet“, u kojem sam tada radio (najvećim dijelom zadužen za film, strip i medije), na kalendarskom izmaku 1987. godine napravio sam izbor deset najvažnijih događaja koji su se izdešavali od siječnja do prosinca u stripu na području tadašnje države.

Rang lista je objavljena paralelno s izvještajem vezanim za odluku stručnog žirija o Nagradi za najbolji jugoslavenski strip u 1987. – koja je pripala ostvarenju “Brek” mladog beogradskog scenariste i crtača Darka Perovića, koji je kao takav nastavio niz kojeg je 1984. godine započeo Radovan Devlić s “Machu Picchu“, a nastavili 1985. Igor Kordej s “Vamom” i 1986. Željko Pahek s “Cinema histories“. Žiri u kojem su bili kolege iz Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine, te iz Hrvatske (jedan crtač i četiri teoretičara), a koji se opredjelio upravo za Perovićev rad, činili su Zoran Đukanović, Karim Zaimović, Igor Kordej, Tomislav Osmanli i Veljko Krulčić.

Vezano pak za moj izbor “top 10” najvažnijih strip događanja spomenuti ću da javnih reakcija na njega nije bilo, ali bilo je niz onih “usmenog karaktera”, to jest “cehovskih ćakula”.

Dojam je bio da je moja rang-lista u očima ponešto stripaša i stripofila predstavljala neku vrstu “subverzije”!

Pojedinci su u “ćakulama” išli toliko daleko da su smatrali kako sam “pretjerao” u favoriziranju događaja i izdavačkih aktivnosti iz Srbije, odnosno da sam minorizirao ono što se događalo u Hrvatskoj!?

Napomena, u skladu s profesionalnim i uopće moralnim standardima ni u kojem slučaju nije dolazilo u obzir da na rang-listu uvrstim bilo koje događanje, izložbu ili izdavački projekt u koji sam na ovaj ili na onaj način bio involviran u uredničkom, kustoskom ili tzv. organizacijskom smislu (poput strip-revije “Oscar“, koju sam uređivao, izložbi čiji sam bio kustos “Jugoslavenski strip” u šibenskom muzeju i “Jugoslavenski sportski strip” u Beogradu i Zagrebu – povodom Univerzijade, itd).

Da ne bih bio u svojevrsnom “sukobu interesa” na listu nisam uvrstio ni kontinuirano objavljivanje premijernih ostvarenja domaćih autora u subotnjem broju najtiražnijeg hrvatskog dnevnika “Večernji list“, jer sam povremeno surađivao u strip-kolumni koja se paralelno pojavljivala s novim nastavkom stripa!?

Kao događaj godine u jugoslavenskom stripu te 1987. godine izabrao sam trodnevno gostovanje Enki Bilala, znamenitog francuskog autora (porijeklom iz “naših” krajeva), inače tada jedne od najvećih strip-zvijezda Starog kontinenta, u Beogradu (u travnju mjesecu).

To je – nakon što je u ljeto 1976. u Sarajevu tri dana na poziv Ervina Rustemagića boravio Herman Huppen i pritom imao zajedničku izložbu s Miloradom Dobrićem i Julesom Radilovićem i crtao posvete publici, ali što je imalo vrlo skroman odjek – bio prvi slučaj da se u tadašnjoj državi organizirao dolazak i “živi boravak” nekog stranog stripaša tog kalibra. Sretna je okolnost bila što je Bilal zapravo došao posjetiti svoj rodni grad!

Bilo kako bilo, njegov boravak u jugoslavenskoj metropoli je bio prvorazredan kulturni i medijski događaj, kao da se radilo o rock-zvijedi, a ne o autoru stripa koji dotad nije imao niti jedan objavljeni strip na našem jeziku, makar mislim da nema stripofila koji nije bio čuo o “Partiji lova” ili “Falangama Crnog reda“!

Enki Bilal je održao dva javna razgovora s publikom (interes je bio toliki da je do stolica bilo gotovo nemoguće doći), “susret” s domaćim crtačima i scenaristima stripova, konferenciju za tisak… Nadavao se i pojedinačnih intervjua, primjerice za TV Beograd.

U Studentskom kulturnom centru bila je postavljena izložba njegovih stripova i ilustracija.

Osobno, u zagrebačkom dnevnom listu “Vjesnik” objavio sam izvještaj o tom gostovanju Enki Bilala, a u prvom broju strip-revije “Oscar” (nakladnika “Čvor” iz Bjelovara, svibanj 1987.) donijeli smo foto-reportažu, čiji je autor – zanimljivo je spomenuti – Zdravko Zupan.

Nakon izlaska “Oscara”, poslao sam ga poštom Bilalu (kojeg sam od ranije poznavao, susretao se s njime u Angoulemeu i Parizu, napravio i nekoliko intervjua – nikada me nije odbio; bio sam mu “vodič” na pariškoj izložbi “Strip u Jugoslaviji 1866. – 1986.“) s tom foto-reportažom… Zahvalio mi se porukom putem faxa.

Kao drugo po važnosti događanje u 1987. izabrao sam objavljivanje stručne knjige “Strip – zapis čovječjeg lika“, prve te vrste o stripu na makedonskom jeziku, Tomislava Osmanlija u izdanju “Mlad borec” iz Skoplja. Iza tog nakladnika stajala je zapravo tamošnja republička omladinska organizacija.

Mi, u Zagrebu, pa i kolege u Beogradu jedva da smo znali da uopće “postoji” makedonski strip (izuzetak je bio Ljubomir Filipovski), a kamoli da tamo postoji i aktivno djeluje mladi čovjek koji se stripom seriozno bavi na analitički i estetski utemeljeni način. I koji ima svoj stav. Usput rečeno, jedno poglavlje kolega Filipovski je posvetio “Novom kvadratu” i njegovim perjanicima.

Na trećem mjestu nametnulo mi se kontinuirano izlaženje strip-časopisa “Patak” u cjelosti posvećenog domaćem stripu, na kojem su se angažirali glavni i odgovorni urednik Jelenko Topić i urednik Krešimir Zimonić. Izdavač je bio Klub novinara “Požega-press” iz Slavonske Požege.

Te 1987. izašla su četiri broja “Patka”, a u njima su među ostalim svoje stripove (bilo da je riječ o premijerama ili reprizama) objavili Mataković, Kordej, Gačić, Dulčić, Ivezić, Devlić, Puntarić, Gatnik, Brozović, Filipovski, Kunc, Biuković, Tomas, Zimonić, Vukić, Bešlić, Milović, Lordanić, Radilović (“Saga”), Dorogi, Bužimkić, Marušić, Vladetić, Trenc, Klakočar

Nadalje, u “Patku” je tada bila startala serija “Heroji su umorni” (prema ideji Vladimira Dimića), tekstove su u njemu objavljivali Jure Ilić, Drago Čengić, Slobodan Ivkov, Zimonić, Mata Bošnjaković

Ostalih sedam “događaja” vrijedonosno sam rangirao ovako:

4. Jugoslavensko savjetovanje “Djeca i strip” – organizirano na zagrebačkom sajmu knjiga Interliber, kojim je strip kao medij, kao umjetnost dobio još jedan “poen” u tzv. “društvenom smislu”!

5. Izdavanje revije “Avantura” (nakladnik “Forum“, Novi Sad) – s današnjeg “gledišta” ili “otklona” jasno mi je da sam tada precjenio važnost te mjesečne revije, ali…

6. Izložba hrvatskog stripa na festivalu “Napolicomics” (Italija), na kojem su osobno prisustvovali supružnici Zdenka i Jules Radilović, te mladi crtač Igor Vilagoš; organizator s naše strane bilo je Društvo autora stripa SR Hrvatske.

7. Tvrdo ukoričeni album “Barba Niko i Ivo” tandema scenariste Rudija Aljinovića i crtača Andrije Maurovića (nakladnik “Dečje novine“, Gornji Milanovac), nažalost bez ikakvog tekstaulnog priloga, nisu objavljene ni biografije autora samog serijala (tri epizode).

8. Strip-albumi “SvemironiLazara Stanojevića (MZ Lipovljani – još jedan izdavač “iz provincije”; urednik Jakim Puškaš) i “Vuk za početnike” tandema Đoković – Bosnić (SIC, Beograd).

9. Temat o stripu u beogradskom časopisu “Književna kritika“.

10. Osnivanje knjižare-teatra-galerije “Magaza” u Beogradu, koju su osnovali glumci Snežana Nikšić i Ljuba Tadić, a koju je vodio Slobodan Vitković – zapravo prve striparnice u Jugoslaviji, u kojoj su se organizirale izložbe stripa i promovirala strip-izdanja.