Simpozijem, knjigom i izložbom ribarsko mjestašce Mulo (nedaleko Kotora) se 21. travnja 2023. odužilo svom sugrađaninu (po rođenju i prvim godinama života) ANDRIJI MAUROVIĆU

Na adresi Muo br. 79 nalazi se kuća u kojoj je daleke 1901. (29. ožujka) godine rođen Andrija Maurović. Maurovićevi roditelji su u toj kući (koju su mještani zvali “činovničkom”) imali nekoliko soba na korišćenju, jer je Andrijin otac – glava obitelji bio “državni službenik” Austro-Ugarske monarhije. Ukratko, obitelj Maurović nije sama stanovala u toj kući, nego su u njoj bile smještene i druge obitelji.

I upravo je “posjeta” Maurovićevoj rodnoj kući i obilazak samog mjesta, koji je dugo vremena imao status tek malog ribarskog mjestašca, a danas se većina stanovnika u njemu bavi turizmom (iznajmljivanjem apartmana i samih kuća), predstavljala završni dio trodnevne manifestacije “Dani Mula“.

Prvi dan manifestacije (21. travnja) u cjelosti je, od podneva do večernjih sati, bio posvećen Andriji Mauroviću, što se na području stripa na ovom geografskom prostoru dosad nije organiziralo, barem koliko je meni poznato. Putem zooma simpozij, promocija knjige i otvaranje izložbe bili su dostupni svima koji su ih željeli direktno pratiti, bez obzira na kojem kutu svijeta su se tog dana nalazili.

Što su zapravo “Dani Mula”, čiji je organizator bila Mjesna zajednica Muo (predsjednik – Miodrag Miša Krivokapić).

U uvodniku, objavljenom u informativnoj brošuri (knjizi apstrakata), gđa Stanka Janković Pivljanin, koja potpisuje autorsku koncepciju kompletne manifestacije, te je bila njezin glavni organizator, je napisala:

“Riječ je o prvom događaju ove vrste, posvećenom istoriji, kulturi i nasljeđu ovog malog mjesta, kao i obilježavanju 120 godina od rođenja i 40 godina od smrti Andrije Maurovića (1901 – 1981: obilježavanje je pomjereno u 2023. zbog pandemije koronavirusa), čuvenog slikara, ilustratora i strip-crtača, rođenog upravo na Mulu, kome je posvećen prvi dan manifestacije pod nazivom “Maurović: od Mula do Mula“. O Maurovićevu životu i stvaralaštvu govoriće vrsni poznavaoci njegova lika i djela.”

Što se tiče samog simpozija, uključeno je bilo čak jedanaest imena. To su kolege (i jedna kolegica), uz koja navodim i naslove njihova izlaganja: Srđan Marlović (Herceg Novi): Maurovićev portret: kroki i karakterizacija; Ješa Denegri (Beograd): Maurović – klasik umjetnosti stripa; Tanja Petrović (Ljubljana): Baština Andrije Maurovića i Maurović kao baština; Goran Duplančić (Zagreb): Slikar koji je zalutao u strip i ušao u legendu; Zoran Đukanović (Amsterdam): Metodološki razlozi digitalne restauracije klasika “Grička vještica” autora (ne crtača) Andrije Maurovića; Alija Balta (Sarajevo): Neprevaziđeni majstor strip-crteža: u potrazi za suštinskim odrednicama koje Maurovića čine genijem strip-crteža; Veljko Krulčić (Zagreb): I novo i nepoznato iz Maurovićeva života i stvaralaštva; Luka Rakojević (Herceg Novi): Strip u boci i Boka u stripu; Srećko Gall (Zagreb, New York, Herceg Novi): Od Maurovića do Njujorka.

Na simpoziju je trebao sudjelovati i Borisav Čeliković (Beograd – Gornji Milanovac), ali je zbog bolesti otkazao dolazak u Kotor (gdje se manifestacija održala, jer u Mulu nema odgovarajuće infrastrukture za takvo događanje – iz jednog mjesta u drugo stiže se za petnaestak minuta lagane šetnje). Čelikovićeva tema bila je “Maurović u Srbiji“, a u njoj se autor bavi s četiri faze suradnje Maurovića sa srpskim strip-izdavačima: prva je bila 1939/40. godine sa Aleksandrom Ivkovićem (“Mika Miš” i “Mali zabavnik Mika Miša“), a posljednja, četvrta faza predstavlja objavljivanje specijalnog broja časopisa “Gradac” posvećenog ovom “velikanu jugoslovenskog stripa, a kojeg je uredio Zdravko Zupan“.

Prije početka simpozija, kao svojevrsni uvod sudionici i prisutna publika mogli su pogledati 12-minutni dokumentarac “Zvonimir Šepat o Andriji Mauroviću” kojeg su kao svoj seminarski rad 2016. napravili Fran Šepat i Ivan Kovač, što je inače bilo i njegovo prvo javno prikazivanje.

Kao “zanimljivost” ističemo kako četiri sudionika simpozija (gđa Petrović, te Denegri, Duplančić i Rakojević) imaju akademsko zvanje doktora znanosti.

Svako od navedenih izlaganje je na svoj način bilo zanimljivo. U cjelini gledano, izlaganja su proširila dosadašnja saznanja o Mauroviću, neka od njih su i reinterpretirala u nekim segmentima umjetnikovo djelo i natuknula nove “rukavce” za nova istraživanja, pa čekamo zbornik gdje će ista biti ukoričena.

Tako je Goran Duplančić (u strip-javnosti najpoznatiji po prošlogodišnjem naslovu “Vojna“, strip koji je doživio svoje drugo hrvatsko izdanje, ali i prijevod na slovenski jezik) primijetio kako se uz Maurovićevo ime vežu dvije laskave titule: genija stripa i oca hrvatskog i jugoslavenskog stripa, pa ga zanima “kako je moguće da otac nije ostavio nasljednike, a genij sljedbenike?”.

Alija Balta (urednik i vlasnik sarajevskog strip-časopisa “Bosona“, koji je za knjigu stripa “Grička vještica” netom prije dolaska u Kotor na 34. Internacionalnom Sajmu knjiga i učila u Sarajevu dobio nagradu za izdavački poduhvat godine, ali i nagradu za ilustracije knjige) navodi kako se u stripu “Grička vještica” (uz “Zavišu” tandema Furtinger – Beker, to mu je najomiljeniji strip) dva svijeta crno-bijelih grafema likovno nadopunjuju, prožimaju i isprepleću, te su tako svijetu stripa “donijeli jednu novu likovnu senzaciju stripovnog izraza i kao rijetko kad u svijetu devete umjetnosti porađaju jedinstvene likovne vrijednosti”.

Dr. Rakojević je govorio o tome kako se “Bokokotorski zaliv ispostavio kao izuzetno zanimljiv ambijent za strip-autore”, u kontekstu kojeg je – uz Maurovića – naveo imena Miloša Vuškovića, Zdravka Sulića, Nikole Mitrovića – Kokana, Lazara Sredanovića, Ahmeta Muminovića, Sašu Rakezića, te velikog talijanskog autora Attilia Micheluzzija.

Srećko Gall je kazao kako mu je ljubav prema umjetnosti stripu odredila profesionalni životni put, te je priznao kako je posebno obožavao “Trojicu u mraku” od Maurovića, te stripove “Rip Kirby”, “Flash Gordon” i “Princ Valiant”, od Raymonda i Fostera.

Srđan Marlović je “otkrio” kako se došlo do idejnog rješenja za postavljanje spomen-ploče na rodnoj kući Andrije Maurovića, posebno je napomenuo kako je istraživanjem umjetnikova života, lika, djela, pokreta i mimike na dostupnim fotografijama došlo do odluke o tome na koji će se način predstaviti Maurovićev lik i karakter, ali i odrediti stilizacija.

Zoran Đukanović je u sažetku svog izlaganja naglasio da “postoji jasno razaznavanje Maurovića kao izuzetno jake stvaralačke ličnosti, njegove totalne predanosti poslu, svojim djelom da objavljuje vlastitu ideologiju, pogled na svijet i na čovjeka”, zatim da su “žanrovi za njega uvijek “ljušture” kroz koje se probijaju njegovi konstantni lajt-motivi iz kojih se čitaju njegovi životni nazori, njegova životna filozofija”.

Ješa Denegri je ukazao na povijesni trenutak u kojem je Maurovićevo djelo nastajalo, teme i žanrove kojima se vraćao, junake koji su otjelovljavali specifičan pogled na svijet i pokazali umjetnikov put od masovne kulture kao visokim dometima umjetnosti, koja je prevazišla povijesni trenutak u kome je nastala.

U večernjim satima manifestacije u Staklenoj galeriji Kulturnog centra “Nikola Đurković” je najprije predstavljena (iz tiskare su direktno donijeti prvi primjerci) knjiga “Maurovic, od Mua do Mua” autora Veljka Krulčića.

Nakon toga je otvorena izložba “Maurović se vraća doma!”, koju autorski zajednički potpisuju gđa Janković Pivljanin i Veljko Krulčić. Izložbu je likovno oblikovala gđa Aleksandra Drašković (i sama stanovnica Mula), te Goran Ratković (iz Beograda).

Janković Pivljanin je napomenula kako je “Andrija Maurović u jugoslovenskom prostoru prepoznat kao vrsni umjetnik. Njegov otac je bio Slovenac, a majka iz naših krajeva. Umjetnik je ovdje rođen, živio je u Hrvatskoj, gdje dvije nagrade nose njegovo ime, a cijelo njegovo djelo danas predstavlja kulturno dobro Republike Hrvatske.

Ideja izložbe je bila da kroz fragmente ispratimo Maurovićev život iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće, te da kroz fotografije, crteže, stripove, naslovnice, imamo uvid u različite žanrove onoga što je umjetnik radio.

U toku rada na izložbi i na knjizi saznali smo, kontaktirajući Nacionalnu biblioteku u Parizu, da se u njihovom fundusu nalazi i dječji list s dva Maurovićeva stripa na francuskom jeziku “Grob u prašumi” i “Velika glad u plemenu Gula-Gula”, za koje ni sam autor nije znao da su tamo izašli.”

Veljko Krulčić je spomenuo kako “dosta toga o Mauroviću još uvijek nije istraženo, niti zabilježeno, a ona otkrića do kojih sam došao, sada sam predstavio u knjizi “Maurović, od Mula do Mula”. Recimo, njegovu suradnju s Zagorkom, koja je započela još krajem 20-ih godina prošlog stoljeća kada je Maurović nacrtao zaglavlje i brojne ilustracije za njezin roman “Plameni Križari” koji je u nastavcima izlazio u “Jutarnjem listu”. Ili Maurovićeve naslovnice za kiosk-izdanje “Republikanaca” iz 1945/46. godine. Jedno od otkrića za mene jesu Maurovićevi nacrti za šahovsku garnituru koja je napravljena za šahovsku olimpijadu 1950. u Dubrovniku; zatim portreti kralja Aleksandra Karađorđevića, Ante Pavelića, crteži Josipa Broza Tita; slike koje je nacrtao u svojoj posljednjoj godini života (1981.), a koje su bile izlagane prvi put tek 1995. na izložbi u Koprivnici; pa niz memorabilije koje su dosad uglavnom bile preskakivane – poput časopisa “15 dana” koji je 70-ih godina dvaput svoje naslovnice posvetio upravo Mauroviću.”

I zaključio, kako Maurović i njegovo djelo i dalje živi, što putem izložbi, novih izdanja stripova, ali i tako što pojedini izdavači posežu za umjetnikovim ilustracijama, koje postaju naslovne strane novih izdanja raznih romana. Posljednji takav slučaj je roman “Junaci Pavlove ulice”, koji je inače jedan od najomiljenijih naslova Žike Bogdanovića iz Beograda, velikog stručnjaka za strip i film.”

Izložbu je otvorila dr. Tanja Petrović iz SAZU (Institut za studije kulture sjećanja) iz Ljubljane, koja je rekla: “Kada pogledam ovu izložbu jasno mi je da se radi o jednom čovjeku i jednom vijeku i da se istovremeno radi o svima nama. Taj vijek je bio vijek ratova, različitih imperija, različitih država, nevjerovatnih prevrata i u svemu tome Maurović je sve vrijeme uspijevao da ostane izvan jasnih podjela i nikad nikom, meni se tako čini i svojim radom i svojom ličnošću, nije dozvoljavao da ga jasno neproblematično smjeste u bilo koju kategoriju.”

Istakla je kako je Maurović bio kompletan i kompleksan autor: “Ako samo pogledate odnos između raznih njegovih djela koja svi imamo u sjećanju samo možda nismo znali da se radi o njemu baš za sve i svih ovih godina i na oko lako tekuće linearnog protoka vremena, biće jasno da zapravo ta nemogućnost da se stvari gledaju kao nešto što je dobro spakovano i neproblematično izbija iz svakog detalja i ove izložbe, a izbijalo je i iz svakog detalja Maurovićevog života.”

Izložba “Maurović se vraća doma!” se u Staklenoj galeriji Kulturnog centra “Nikola Đurković” u Kotoru može razgledati zaključno sa 7. svibnjem.

Inače, zadnje događanje toga dana bila je projekcija u kotorskoj kino-dvorani polusatnog dokumentarca “Mag stripa”, snimljenog 2017. godine u produkciji crnogorske televizije i CEKUM-a. Scenarij za film napisali su Bogić Rakočević i Derviš Selhanović, dok ga je režirao Saša Terzić.

I žitelji Mula i Kotora su pokazali poprilično zanimanje za manifestaciju i za programe posvećene Mauroviću, ali postojao je i medijski interes, koji je vidljiv po broju objava na portalima i radio-stanicama. Osim toga, crnogorska nacionalna televizija je imala izravno uključenje, a snimila je i specijalnu emisiju o manifestaciji, u kojoj će posebno mjesto imati Andrija Maurović.