Stripofilski i bio-bibliografski podsjetnik na premijerno izlaženje “Tupka” (1969. – 1971.) u “Večernjem listu”

Nedeljko Dragić - Tupko

Na prijelazu 60-ih u 70-e godine domaćeg stripa bilo je vrlo malo, a ono što je i nastajalo moglo se vidjeti (i čitati) na stranicama nestripovskog tiska, poput “Modre laste“, “Malog koncila“, “Galeba“, “Omladinskog tjednika“, “Smiba“, “Studija“…

Stoga je svaka pojava novog domaćeg stripa predstavljala i – iznenađenje.

Takav je bio slučaj i s “Tupkom“!

Ne da nije bilo “reklame”, nego nije objavljena ikakva najava, pa niti najbanalniji promo-tekst, nego se “Tupko” sam po sebi prvi put pojavio u “Večernjem listu” u broju 3218, u vikend izdanju (subota-nedjelja) 27/28. prosinca 1968. godine. Slijedeći put u narednom broju “Večernjaka” (29. prosinca), a nakon toga u prvom broju u novoj, 1970. godini, s datumom 3. siječnja.

Na sljedeći susret “Tupka” i “Večernjakove” publike trebalo je međutim strpiti nešto duže od tri tjedna.

No, nakon što se opet pojavio na istom mjestu u listu, u rubrici “Čovječe, ne ljuti se” (koju je uređivao Danijel Jelinić, a koji je uostalom i nagovorio autora – tada u 33 godini života – na novi strip), 27. siječnja, sada s egidom “anti-stripa”, “Tupko” je postao stalni, svakodnevni lik, odnosno strip-junak tada najtiražnijeg hrvatskog dnevnog lista.

Ako ćemo se pozabaviti kontekstom mjesta i vremena nastanka “Tupka” i njegovog dnevnog izlaženja u “Večernjaku” (gl. i odg. urednik lista bio je Davor Šošić), ustvrditi ćemo da je ovaj list tada u nastavcima objavljivao planetarno popularni akcijsko-kriminalistički britanski strip “Modesty Blaise“, a na zadnjoj stranici karikaturu “GrgaIce Voljevice, koja je bila njegov zaštitni znak.

“Večernjak” je osobitu pažnju posvećivao likovnoj opremi, odnosno prijelomu u kojemu se – primjera radi – nije “štedjelo” na fotografijama i ilustracijama/karikaturama koje su pratile tekstove.

Osim toga, strip se nije samo objavljivao, nego se o njemu i povremeno pisalo.

Npr. Jules Feifer je jednom prilikom predstavljen kao “američki karikaturist i pisac koji svaki dan u 65 različitih novina objavljuje male vic-komentare. Ti mali patetični crteži iz svakodnevnog života sa sitnim neznatnim događajima vrlo su popularni. Nabijeni su inteligentom, pod utjecaje Freuda svakodnevni su morfij za milijune Amerikanaca.”Slično ili gotovo isto, što i za Feifera, vrijedi i za Nedeljka Dragića i za njegovog “Tupka”. Zar ne!?

Od navedenog datuma, 27. siječnja “Tupko” je u “Večernjaku” izlazio u kontinuitetu (istina, s nekoliko jednodnevnih “pauza”) zaključno s 18. travnjem 1970. godine, opet u “revijalnom dvobroju”. Sveukupno su izašle 65 pasica “Tupka”.

Svaka pasica, svaki “geg”, svaka “strip-priča” ponaosob je cjelina za sebe.

“Tupko” je svo vrijeme imao svoj prostor, na dnu rubrike “Čovječe ne ljuti se”, koja je bila smještena u drugi dio lista.

Zanimljivo je spomenuti da je nekoliko pasica “Tupka” izašlo u “skraćenim varijantama” – u tri sličice (makar su u originalu, tvrdi Dragić, imale četiri sličice), a jednom prilikom strip je izašao čak i bez zaglavlja!?

U oba slučaja, vjerojatno, tehnički urednik “Večernjeg lista” je očito želio dobiti/uštediti na prostoru!

Naravno, pritom se nije vodila brigu kako i koliko se time zapravo “narušavaju” integritet umjetničkog dijela, pa makar u pitanju bio i – strip.

Zbog čega je “Tupko” – neovisno od zanimanja kojeg je izazvao kod čitatelja – ipak prestao s izlaženjem, odgovorio je Dragić u opširnom bio-bibliografskom intervjuu Hrvoju Turkoviću i Darku Zubčeviću za časopis “Film“. Prije sve ga istaknuo je svoj “zamor”. O tome je ponešto pisala i dr. Vera Horvat – Pintarić, u eseju za talijanski časopis “Comics” (1972) i kasnije u svojoj kapitalnoj studiji “Autorski strip zagrebačke škole” (1973).

Jedini javni “protest” protiv ukidanja “Tupka” prema nama dostupnim saznanjima došao je od strane 22-godišnjeg studenta filozofskog fakulteta Darka Zubčevića (kasnije – filmskog kritičara), koji je o tome napisao tekst u “Omladinskom tjedniku“!

Međutim, deset i po mjeseci (nakon “ukinuća”) – 4. ožujka 1971. – “Tupko” se isto nenadano i neočekivano, kao što je bio i nestao iz “Večernjaka”, u njemu opet pojavio!

Novi “početak” objavljivanja popraćen je duhovitom, no kratkom uredničkom najavom HAJDE DA ZATUPIMO: “Dragi čitaoci, evo TUPKA. Opet ovim stripom počinjemo tupiti i oštre i tupe. Nadam se da ćemo zatupiti do kraja.”

Što se to dogodilo da se “Tupko” opet pojavio u “Večernjaku”?

Dragić se ne sjeća detalja, uostalom od tada je prošlo pola stoljeća.

Međutim, istražujući povijest hrvatskog stripa pronašli smo u “Vjesniku” od 20. veljače 1971. u kulturnoj rubrici tekst “Što je sa stripom u HrvatskojJosipa Škunce. Likovni kritičar “Vjesnika” u tom tekstu najavljuje kako će jedan od idućih brojeva časopisa “Bit international” biti posvećen stripu, te da će dr. Vera Horvat Pintarić u njemu objaviti analitičku analizu “Tupka”.

Osnivačica katedre za vizuelne komunikacije i dizajn na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na odsjeku za povijest umjetnosti, navodi Škunca, posebno cijeni N. Dragića, te je citira: “Svojim izvanredno inventivnim crtačkim postupkom Dragić stoji negdje na prvom mjestu u današnjem razvoju nove vrste stripa, u stripu o stripu, a antistripu. Zato mu i posvećujem odgovarajuće mjesto.”

Za pretpostaviti je da je spomenuti tekst iz pera uglednog Josipa Škunce i elaboracija dr. Horvat Pintarić, još uglednije sveučilišne profesorice s čestim zapaženim javnim nastupima, “otvorila oči” urednicima “Večernjeg lista” (ili samom uredniku, i dalje je to bio Davor Šošić) da “progledaju” i da shvate “što su imali u rukama, a što su bez valjanog razloga – izgubili!”

Dva tjedna nakon Škuncina teksta, evo opet “Tupka” u “Večernjaku”, s time da je u međuvremenu humoristička rubrika “Čovječe ne ljuti se” avansirala na petu stranicu lista, u takozvani “političko-društveni” dio.

Zajedno s rubrikom avansirao je i “Tupko”.

I na tom mjestu ostao je sve do 20. listopada 1971. godine, u pasici u kojoj se tom strip-junaku “rigalo”, pasici nakon koje je Tupko zauvijek nestao sa stranica “Večernjeg lista”.

Jedan od razloga zašto je “umrtvio” svog junaka treba tražiti i u Dragićevu “nezadovoljstvu” visinom honorara, a o čemu je mjesec dana kasnije pisao “Plavi vjesnik“.

Bilo kako bilo, u vremenskom intervalu od 4. ožujka do 20. listopada, izašle su 195 nove pasice (šlajfne) “Tupka”, koje zajedno s pasicama nastalim i objavljivanim 1969 i 1970. (njih 65), čine zbir od 260 pasica ovog remek-djela Nedeljka Dragića.

U tom skoro dvogodišnjem razdoblju izlaženja “Tupka”, naklada “Večernjeg lista” se kretala od 130 do 170 tisuća primjeraka.

“Tupko” je, spomenimo, opće znani podatak, u srpnju 1971. u Montrealu, na svjetskom festivalu humora, dobio potvrdu svoje “svjetske vrijednosti” – u kategoriji stripa postao je “vlasnikom” Grand Prixa.

S odmakom od skoro pedeset godina od nastanka, 2017. udruga “Art 9” je objavila knjigu s integralnim pasicama “Tupka” iz “Večernjeg lista”, knjigu koju sam s zadovoljstvom, pa i poštovanjem priredio i uredio.