Više od dvjestotinjak ljudi (poimence ih navodimo) je pisalo o Mauroviću, od toga skoro četvrtina je – ženskog spola!

Kada sam se u svojim srednjoškolskim danima, u drugoj polovici 70-ih, strasno počeo zanimati za Andriju Maurovića, naravno i za strip “u cjelini”, najveći problem s kojim sam se tada susreo je bio – nepostojanje literature.

Kako o samom umjetniku, tako i o devetoj umjetnosti.

Časopis “Pegaz“, Rustemagićeva knjiga “Čudesni svijet stripa” i katalog izložbe “Maurović” bili su one “iznimke koje potvrđuju pravilo”.

Vrlo brzo sam postao svjestan kako ne postoji “kontinuirano pisanje o stripu”, za razliku npr. od pisanja o filmu, o čemu su tekstovi izlazili valjda u svim novinama koje su tada postojale. Nisam imao ni predodžbu da strip nije imao svoju “priznatu” javnu i društvenu legitimaciju, zapravo – o tome nisam ni razmišljao. Smatrao sam da se to samo po sebi podrazumijeva.

Novinske tekstove koji su se bavili stripom, njegovom poviješću, autorima i samim junacima morao sam “tražiti s povećalom”. Bilo ih je jako malo (časni izuzetak predstavljala je strip-revija “Eks almanah” u prvim godinama izlaženja – nakladnik “Dečje novine“, druga stranica u listu je često bila naminjena tekstualnim prilozima), a znalo se događati da bi i neki od tih rijetkih tekstova o stripu ostajali – nepotpisani!

Posebice mi je ostalo u sjećanju kako je u polumjesečniku “Popaj” namijenjenom mlađem naraštaju čitatelja (nakladnik “Vjesnik“, glavni urednik Borivoj Jurković), povodom Maurovićeve izložbe u Galeriji Nova, na dvije stranice bio objavljen sjajan, informativan, ali i “problemski” tekst o umjetniku, ali bez atribucije autora. Zašto je ostao nepotpisan i do danas mi je ostala misterija!?

Otad su prošla četiri i po desetljeća, a kroz sve ove godine nastavio sam se baviti Maurovićem, pa sam u prilici da sublimiram neke od “rezultata”.

Jedan od mojih zaključaka tiče se fascinantnog broja bibliografskih jedinica vezanih za “Andriju Maurovića”, a ništa manje ne fascinira ni broj autora koji stoje iza tih bibliografskih jedinica.

Njih je, nije na prvu za vjerovati, ali je točan podatak – više od dvjestotinjak.

Od toga skoro četvrtina njih su zapravo – autorice!

U redu, možda je polovina autora (oba spola) o Mauroviću pisala u svojstvu novinara (ili novinarke) “po zadatku” – na temu neke izložbe, albuma, knjige, događanja i slično (uključujući tu i intervjue s njime), ali to ništa ne mijenja na sukusu izrečenog zaključka.

Uostalom, ti i takvi tekstovi su sastavni dio bibliografije o Mauroviću.

Frapira i to što je od Maurovićeve smrti prošlo više od 40 godina i što je o njemu u međuvremenu napisana i objavljena i autobiografija (“Prorok apokalipse” autora Alekse Vojinovića – nakladnik “Profil“), ali da interes za njime i za njegovim stvaralaštvom ne prestaje.

Štoviše, svjedočimo da studenti i studentice na više naših sveučilišta za temu svojih diplomskih radnji uzimaju upravo Maurovića ili sam strip, pa se u okviru njega u većim ili manjim razmjerima bave našim najvećim autorom svih vremena.

U prilici sam da objavim imena autora i autorica koji su pisali o Mauroviću, o čijim tekstovima (dužim ili kraćim, najrazličitijih novinskih vrsta, od eseja i studija, preko intervjua, do recenzija i novinskih vijesti) imam neposredna saznanja, ne saznanja iz “druge ruke”.

Naravno, svjestan sam da ne postoji bibliografija (posvećena nekom umjetniku) koja bi bila konačna i završena, pa tako niti ovaj popis zasigurno nije potpun.

Iz redova estetičara, povjesničara umjetnosti i likovnih kritičara o Mauroviću su pisali: Zlatko Posavac, Vera Horvat Pintarić, Darko Glavan, Ranko Munitić, Ivan Šimat Banov, Vlastimir Kusik, Želimir Koščević, Vladimir Dače, Elena Cvetkova, Zlatko Gall, Snježana Pavičić, Feđa Vukić, Iris Slade, Ješa Denegri, Irena Bekić (nova ravnateljica Umjetničkog paviljona Zagreb), Dorotea Jendrić, Nataša Stipanov, Zdenko Balog, Milica Maštrović, Barbara Vujanović, Nataša Šegota Lah, Frano Dulibić, Lidija Butković…

Od autora stripova o Mauroviću su pisali: Frano Gotovac, Rudi Aljinović, Alem Ćurin, Krešimir Zimonić, Radovan Devlić, Askanio Popović, Joško Marušić, Dušan Reljić, Nedeljko Dragić, Branko Gavrić, Ninoslav Kunc, Sibin Slavković, Žarko Beker, Dragoslav Jovanović Dragon, Darko Macan, Saša Rakezić, Krešo Skozret, Ratomir Petrović, Miro Sinovčić, Bojan M. Đukić, Petar Radičević, Jules Radilović, Zdravko Zupan, Irena Jukić Pranjić, Pavle Zelić, Borivoj Dovniković…

Iz akademskih redova, iz područja književnosti, filma i popularne kulture Maurovićevu bibliografiju su nadopunili svojim prilozima: Stanko Lasić, Fadil Hadžić, Mladen Hanzlovsky, Aleksa Vojinović, Žika Bogdanović, Arsen Dedić, Stjepko Težak, Srđan Karanović, Franjo Fuis, Zorica Jevremović, Hrvoje Hitrec, Bogdan Tirnanić, Pero Kvesić, Slobodan Šijan, Miljenko Jergović, Željko Ivanjek, Jurica Pađen, Boris Beck, Miodrag Vuković, Pero Zlatar, Đuro Vidmarović, Branko Matan, Vasa Pavković, Mladen Martić, Ivan Pahernik, Zlatko Tomičić, Ljubomir Kljakić, Mata Bošnjaković, Tihomir Mraović…

Od stripaša i urednika izdanja, odnosno stripofila bibliografske jedinice o Andriji Mauroviću imaju: Ervin Rustemagić, Zoran Đukanović, Alija Balta, Nenad Brixy, Ciril Gale, Jure Ilić, Slavko Draginčić, Karim Zaimović, Ivica Ivanišević, Rajko Radovanović, Žika Tamburić, Branko Farac, Zoran Stefanović, Drago Glamuzina, Ahmed Hrapović, Mladen Novaković, Tomislav Čegir, Slobodan Ivkov, Željko Mišak, Ivo Antić, Marko Fančović, Želimir Kosović, Aldo Kliman, Vladimir Šagadin, Ivan Trenkel, Saša Paprić, Krešo Novosel, Midhat Ajanović, Dario Antunović, Mladen Bjažić, Robert Neugebauer, Branko Barač, Marko Stojanović, Željko Gašić, Veljko Krulčić, Pavle Lugarić, Martin Grgurovac…

Od dama o Mauroviću su u pojedinim raznim prigodama – među ostalima – još pisale: Marina Ljubić, Tea Sabol, Maja Razović, Zlata Flego, Marina Biluš, Dolores Ivanuša, Jelena Jindra, Patricia Kiš, Nataša Petrinjak, Željka Vuković, Mirjana Dugandžija, Narcisa Vekić, Marina Tenžera, Nives Gajdobranski, Marina Vuličević, Ružica Aščić, Mirjana Vlajić, Vesna Šaško, Sanja Aritonović, Vesna Suvalo, Sibila Serdarević, Lovorka Fio, Kristina Krunić, Ana Horvat, Maja Car, Petra Miočić, Nina Džeko, Ivana Hanaček, Kim Cuculić, Petra Tomljanović, Vedrana Štefančić, Ana Todorić, Sandra Tuček, Maja Hrgović, Tanja Kocijančić, Dina Horvat…

Od gospode o Mauroviću isto u raznim prigodama objavljivali su svoje priloge i: Željko Valentić, Ratko Aleksa, Josip Grozdanić, Boris Gregorić, Mišo Cvijanović, Ivo Šišević, Josip Horvat, Bojan Krištofić, Tihomir Tonković, Marko Lovrić, Danko Plevnik, Mladen Pavković, Zoran Sekulić, Jurica Pazman, Davor Aslanovski, Jakov Bratanić, Dragan Barjaktarević, Ivica Župan, Dragan Ogurlić, Bojan Muščet, Hrvoje Devicchio, Neven Kepeski, Boro Kokan, Dejan Lučić, Božidar Trkulja, Milan Pavlinović, Maroje Mihovilović, Davor Šišović, Miljenko Nedeljkov, Ivo Tomljanović, Krešimir Mišak, Viktor Vresnik, Željko Sarčević, Milivoj Pašiček, Dean Sinovčić, Velimir Grgić, Živko Ursić, Tomo Vučinić, Saša Dmitrović, Dario Arban, Vedran Benić, Saša Došen, Danijel Voljak, Miroslav Zec, Aleksandar Grbić, Davor Špišić, Zlatko Paković, Zvonko Kovačić, Petar Bukovac, Tomaš Hriešik, Borivoj Krstić, Andro Šimičić, Josip Mihaljević, Božidar Vukelić, Saša Čobanov, Domagoj Brozović, Kristian Benić, Robert Kušan, Mata Bošnjaković…

Napomena: pojedine “kategorije” treba uvjetno prihvatiti, a iste nisu ni potpune, s obzirom da su mnogi autori i autorice polivalentne osobnosti, prisutne u raznim poljima djelovanja.

Nadalje, neophodno je istaknuti kako je o Mauroviću objavljeno i na desetine nepotpisanih tekstova, a ima i tekstova koje su pojedini autori potpisali pseudonimima.

U ovaj spisak nisu uvršteni novinari koji su pisali o dobitnicima nagrada “Andrija” (od 1978. do 1988.) i “Andrija Maurović” (od 2009. do danas).

I na kraju spomenimo i neka fotografska imena koji su svojim aparatom ovjekovječili starog majstora: Zlata Vucelić, Zlatko Ramničer, Dražen Kalenić, Dušan Reljić, Miljenko Vojta, Branko Gavrić, Krešimir Zimonić, Andrija Zelmanović, Mladen Pavković, Nino Vranić, Siniša Knaflec, Borivoj Kolar, Fedor Vučemilović, Branko Oreški, Zlatko Mrakovčić, Marija Braut, Alojz Boršić…