Osamdesetih godina prošlog stoljeća triput sam prisustvovao angoulemskom festivalu stripa (“Salon International de la bande dessinee” – njegov je službeni naziv), uz talijansku Luccu, najvećoj specijaliziranoj manifestaciji na području stripa (i srodnih medija) na Starom kontinentu i jednoj od najvećih u svijetu.
Posljednji vikend siječnja, kada se festival tradicionalno održava, u tom francuskom gradiću s pedesetak tisuća stanovnika, koji je od Zagreba udaljen nešto više od 1500 kilometara, u svojstvu stripofila i novinara sam bio 1983. (kada se obilježavala 10-a godišnjica manifestacije), naredne 1984. i naposlijetku 1988. godine (na njegovom petnaestom rođendanu).
Trebao sam otići i 1987. godine (tada je Grand prix dobio Enki Bilal), bio sam se i akreditirao, kupio kartu za Pariz, ali “viša sila” me je spriječila – gripa (visoka temperaturu i sve ono pride toga)… i ostao u Zagrebu.
Svaki odlazak u Angouleme u tom desetljeću podjednak mi je drag i nezaboravan, kako u cjelini, tako i u detaljima (recimo 1984. nakon promocije novog Blueberryja – najočekivanijeg albuma te godine – “Fantomsko pleme” dobio sam autogram Jeana Girauda i posvetu od Jean-Michela Charliera, koji je bio iznenađen da se netko iz Jugoslavije upustio na tako daleki put) ali ovaj posljednji iz 1988. – na kojem sam bio kao koliko-toliko “iskusan” pratitelj i izvjestitelj, pa mi je bio najuspješniji, po broju kontakata koje sam imao i po onome što sam sve uspio uraditi na njemu ili što sam uspio dogovoriti.
Uspješan je bio svakako i po tome što sam se na licu mjesta mogao uvjeriti da su i stripaši iz moje zemlje našli (ili su bili na tragu nalaženja) svoje “mjesto pod suncem” na najvećem evropskom tržištu stripa, onom francusko-belgijskom.
Posredno sam u tome i sam imao prste, kao autor (zajedno s kolegom Darkom Glavanom) velike retrospektivne izložbe “Strip u Jugoslaviji 1866. – 1986.” koja je u proljeće 1986. bila organizirana u Jugoslovenskom kulturnom centru u Parizu, ali i izložbe “Jugoslavenski strip danas” (deset predstavljenih crtača) koju sam kao kustos u ljeto iste 1986. priredio na Međunarodnom festivalu stripa “Telebedicine” u Ajacciu, na Korzici.
Konkretno, nakon pariške izložbe uslijedili su pojedini pozivi našim crtačima od strane francuskih izdavača.
Tako je na adresu Muzejskog prostora iz Zagreba (inače, organizatora retrospektive) stiglo pismo Brune Lecignea, urednika poznate nakladničke kuće “Les Humanoides Associes“, u kojem je stajalo: “Gospodo, vrlo smo zainteresirani za dva vaša crtača – Zorana Janjetova i Boru Pavlovića!” Muzejski prostor je pismo, pak, odmah proslijedio navedenim umjetnicima.
Ono što se nakon toga događalo s Janjetovim i Pavlovićem, plus Igorom Kordejem, moglo se na licu mjesta vidjeti upravo u Angoulemeu tih zadnjih dana siječnja 1988.
Stoga, upravo tom segmentu festivala sam posvetio popriličan prostor u svom izvještaju za “Polet“.
Najprije sam se prisjetio riječi svog znanca, Beograđanina s francuskom adresom, koji nakon što je razgledao spomenutu parišku izložbu mi je rekao: “Nakon što su 60-ih godina Jugoslaveni u Francuskoj bili poznati kao gorile (tjelohranitelji), 70-ih kao nogometaši, 80-ih će zacijelo biti upamćeni i kao autori stripova!”
Da su se te, u neku ruku, proročanske riječi počele ispunjavati osobno sam se mogao uvjeriti.
U svom tekstu podsjetio sam i kako je strip “made in Yu” ipak i ranije fragmentarno bio prisutan u Francuskoj: ponešto je objavljivan Jules Radilović (sudjelovao je 1975. i na angoulemskom festivalu), “Dargaud” je 1983. izdao broširani album “Čuvaj se senjske ruke” (preveden kao “Capes et poignards“) Andrije Maurovića i Norberta Neugebauera, izašao je i “Smogy boy” Gorana Delića (posredstvom Rustemagića i njegove agencije “Strip art features“); kako su se u tamošnjim strip-revijama povremeno znali pojavljivati pojedini radovi drugih naših autora (Željka Paheka, Dragana Lazarevića, Ganija Jakupija, a možda i još ponekog)…
Najdalje je u vlastitoj autorskoj prezentaciji u Francuskoj otišao Igor Kordej, kojemu je spomenuti pariški nakladnik “Humanoides Associes” u ediciji “Metal” izdao dva strip-albuma “Vam” (od predviđena tri, a taj treći je trebao biti objavljen do ljeta te godine).
Kordej je za ovo objavljivanje, a i za daljnju svjetsku distribuciju, cijeli strip kolorirao, čime je “Vam” osvježen, dobio je novu, slojevitiju dimenziju i nov kvalitet.
Nema šta, izdavač je u ovaj projekt ušao ambiciozno: naklada albuma – saznao sam – bila je 16 tisuća primjeraka, a izašli su u tvrdom uvezu. Prodavali su se po cijeni od 50 franaka, što je nešto više od prosječne tamošnje cijene albuma sličnog obima (56 strana), opreme i formata.
Kordej je sva tri dana Festivala boravio u Angoulemeu. Na štandu “Humanoidesa” kupcima je neumorno crtao posvete na albumima, koji su se, usput rečeno, dobro prodavali. Takav sam dojam stekao.
U pauzama potpisivanja (i crtanja posveta) Kordej je dao nekoliko intervjua.
Meni je otkrio kako je “sklopio izuzetno povoljan ugovor sa svojim izdavačem”, te da “ne misli više crtati stripove za jugoslavenske kuće”, a da sa “scenaristom Nenadom Mikalački-Đangom priprema novi strip “Pet godišnjih doba“, isto za “Humanoidese” u koloru.”
I na kraju Kordej je istaknuo da je “Optimist i u pogledu prodaje “Vama”. Očekujem da će cjelokupna tiraža biti rasprodana u roku od dva do tri mjeseca.”
Po reakcijama novinara, “prvi susret s nekim od Kordejevih djela, bio im je intrigantan”. Napisali su da je “Vam” dobro nacrtan strip, još bolje koloriran… da strip odaje izgrađena autora specifična senzibiliteta. Ali, smatrali su da zbog asocijativnosti i simbolike, “Saga o Vamu” – kako se strip u Francuskoj zove – mrvicu “preekskluzivna” u pogledu komunikacije s najširom publikom…
Osim “Sage o Vamu”, na 15. Angoulemeu je predstavljen još jedan album u čiju je realizaciju bio uključen autor s ovih područja – riječ je o petom albumu serije “Avanture Johna Difoola“, tandema Jodorowsky – Moebius. Naime, ovu epizodu pod nazivom “Peta esencija“, zapravo njen prvi dio, kolorirao je mladi novosadski crtač Zoran Janjetov, koji je u međuvremenu preuzeo na sebe crtanje nastavka tog proslavljenog stripa, a koji će biti vezan uz događaje iz mladosti glavnog junaka.
“Scenarij je opet djelo Alexandra Jodorowskog, a album možemo očekivati u drugoj polovici godine.” – napisao sam u svom tekstu i dodao: “Bilo je planirano da će “Mladost Johna Difoola” najprije izlaziti u nastavcima u reviji “Metal Hurlant“. Nažalost, u međuvremenu je ova revija zbog nerentabilnosti ukinuta, pa će strip odmah biti objavljen u zasebnom albumu.”
“Humanoides Associes” je pod svoje, uz Kordeja i Janjetova, uzela još jednog našeg mladog autora – Boru Pavlovića iz Splita, a da su očekivanja “velika” kazuje da je u svom glasilu/katalogu (koji izlazi na velikom formatu u boji) ovaj nakladnik poseban prilog (kojeg je naslovio “La nouvelle b.d. Yougoslave“) na više strana posvetio upravo njima trojici, koji su tek ulazili u zreliju fazu života i stvaranja.
“Na proljeće Pavloviću izlazi kolor album “Tardinius“, koji je zapravo njegovo prvo duže ostvarenje. Izdavač Pavlovića najavljuje kao crtača evropskog ranga, a simptomatično je da domaćoj publici isti taj autor nešto i nije previše poznat – izuzmemo li strip “Vrijeme kronika” opsega 12 tabli, a kojeg je u svom subotnjem broju u nastavcima objavljivao “Večernji list“. Pavlovića se možda sjećaju i čitatelji riječkog omladinskog lista “Val” u kojemu je svojedobno objavio svoj premijerni strip.”
P.S.
Kada pišemo u Angoulemeu, mislim da bi bilo grijeh da se iznova ne prisjetimo kako upravo za njega vezujemo i jedan od najvećih uspjeha hrvatskog stripa u međunarodnim razmjerima.
Na prvom festivalu u novom milenijumu (onom iz 2000. godine) Helena Klakočar je dobila čak dvije nagrade za strip “Nemirno more” – album kojeg je na francuskom jeziku izdao briselski nakladnik “Freon” je proglašen Najboljim albumom stranog autora (Best foreign album), ali i nagradu kao Najbolji “dokumentarni strip” (France Info Awards).
Dvadeset godina kasnije, na 47. Angoulemeu album “Komikaze # 18” (čiji je spiritus movens tijekom cijelog izlaženja gđa Ivana Armanini) je dobio nagradu u kategoriji “alternativnog stripa” (Prix bd alternative)! U konkurenciji je inače bilo 37 izdanja.
Spomenimo i zastupljene autore, jer bez njih ne bi ni bilo tog broja “Komikaze”, niti nagrade. On naših to su: Ivan Marušić, Stipan Tadić, Agata Lučić, Miro Župa, Ena Jurov, Damir Stojnić, Hrvoje Šebić – Gaz, Luka Čačić; iz susjedstva Radovan Popović, Danica Dedić, Iva Atoski, te Zlatko Kristevski (iz Sjeverne Makedonije). Iz ostalih zemalja objavljeni su stripovi Roberta Zanta, Vittorina Curcia, Ferraglie, Nilsa Berthoa, Francisco Sousa – Loba, Bambi Kramera, Harukichia, Jelle Kindt, Stepanka Jislova… Naravno, sa svojim stripom u “Komikazama” sudjelovala je i Ivana Armanini.