O diplomskom radu “Strip – umjetnost našeg doba” iz 1981. godine

Tek nedavno, s “zakašnjenjem” od četiri desetljeća, postao sam “svjestan” da je moj prijatelj DAVID IVIĆ (r. 1958) – s kojim sam u svojim formativnim godinama proveo dane i dane “ćakulajući” o stripu, međusobno smo si posuđivali stripove, s njim sam primjerice otputovao u siječnju 1984. na festival stripa u Angoulem (Francuska) – jedan od prvih akademskih građana u Hrvatskoj koji je diplomirao, ni više ni manje, nego na temi stripa!To se je dogodilo 1981., iste godine kada ću ja završiti sa srednjoškolskim obrazovanjem, upisati se na fakultet… i u listopadu otići na (obavezno) služenje vojnog roka u Suboticu.

Adresa na kojoj je David Ivić diplomirao sa temom “strip” bila je Pedagoška akademija Rijeka.

Da li je netko u Hrvatskoj prije Ivića diplomirao na temu stripa nije mi poznato?!

Prema dostupnim podacima na Filozofskom fakultetu i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu do 1981. nije bilo studenta ili studentice koji bi diplomirali sa stripom!

Na području tadašnje države Jugoslavije, koju godinu prije Davida Ivića na temu stripa u Ljubljani je na tamošnjem fakultetu političkih nauka diplomirao Ciril Gale, studirao je novinarstvo (iz kojeg će diplomskog kasnije nastati knjiga), a na sarajevskom sveučilištu Miodrag Milanović – književnost i scensku umjetnost.

Gale je u jugoslavenskim razmjerima poznat kao predsjednik ljubljanskog strip-društva “Klub devete umetnosti“, društva koji je još krajem 70-ih organizirao Kongrese jugoslavenskog stripa, dodjeljivao nagradu “Andrija“, izdavao razne strip-publikacije i knjige, pisao scenarije i zastupao pojedine autore stripa kao “menadžer”“. Od zagrebačkih autora radilo se o Željku Lordaniću, Vladimiru Hercegu i Ratku Srezoviću.

Miodrag Milanović se afirmirao kao scenarist, 80-ih godina najviše je surađivao s “Dečjim novinama“, “Dnevnikom” i sarajevskim “Malim novinama“, pišući predloške za veliki broj crtača.

Vratimo se Davidu Iviću. On je u svojoj 23. godini stekao diplomu “profesora likovnog odgoja” (u proteklih četvrt stoljeća afirmirao se kao sjajan grafički dizajner), ali prije diplome, kao i svaki drugi student, morao je napisati diplomski rad.

Za temu je uzeo STRIP – UMJETNOST NAŠEG DOBA kod mentora prof. Antona Depope (r. 1933), važnog i velikog imena riječkog slikarstva druge polovice XX stoljeća, koji je nažalost puno prerano preminuo desetljeće kasnije, a tada je bio profesor na Akademiji.

Danas, s četrdesetak godina otklona, David Ivić se prisjetio kako je prof. Depope bio pomalo iznenađen kada mu je došao u kabinet s prijedlogom teme svog diplomskog rada, ali da ga je profesor vrlo brzo prihvatio: “Neuobičajeno, ali baš zanimljivo… Možete krenuti s radom…”.

Što se tiče literature, David nije baš imao puno mogućnosti. Sjeća se da se koristio “Pristupom likovnom djeluMatka Peića, tadašnjim srednjoškolskim udžbenicima vezanim za povijest umjetnosti, časopisom “Kultura” posvećenom stripu…

Nadalje, od pomoći su mu bili talijanski strip-časopisi (koje je – poput mene – kupovao u Trstu), te oni rijetki tekstovi o stripu koji su se pojavljivali u domaćem tisku. Nije ih bilo nešto previše, ali pisalo se tu i tamo o Mauroviću, “Novom kvadratu“, pojedinim izložbama…

Pretpostavljam da se poslužio i ponekim od mojih tekstova koje sam s 17, 18, odnosno nepunih 19 godina objavljivao u riječkom omladinskom listu “Val” – o domaćem strip-izdavaštvu, revijama i albumima, možda s intervjuima s Maurovićem i Bednjancem?!

Kao “štiklec” Ivić se prisjetio kako mu je tekstove o stripu koji su objavljivani u “Vjesniku” i još nekim listovima, dok je bio u vojsci izrezivao i sakupljao monsinjor Barbiš, tada ravnatelj pazinskog sjemeništa.

Opseg rada STRIP – UMJETNOST NAŠEG DOBA bio je 30-ak kucanih stranica teksta, plus ilustrativni materijal.

Diplomski rad je David napisao za vrijeme služenja vojnog roka u Crnoj Gori. Naime, nakon što je odslušao i položio ispite s četvrte godine Pedagoške akademije uslijedio je poziv za vojsku…

Uz prof. Depopea, član ispitne komisije je bio Milan Zinaić, koji je u to vrijeme uređivao časopis “Dometi” (jedan od brojeva iz druge polovice 70-ih bio je ilustriran crtežima Guida Crepaxa, na naslovnici je bila Valentina u svojoj karakterističnoj pozi!?) u izdanju Izdavačkog centra Rijeka, bio je aktivan kao likovni kritičar, a ponešto je pisao i o  stripu!

S znanjem i s ljubavlju, primjećujem…

Zinaić je diplomirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smatrao se jednim od “učenika” legendarne profesorice dr. Vere Horvat – Pintarić.

David Ivić je – kaže – veću tremu imao u odnosu na Zinaića, nego prema svom mentoru.

Kad već spominjemo kao mogućnost da je David Ivić jedan od prvih “diplomanata” na temu stripa, referiramo se na svoja saznanja, ali i na informacije objavljene u amblematskim knjigama beogradskog stripofila (i kolekcionara) Vladimira TopolovačkogBeskonačni itinerer kroz svet strip-junaka” (objavljenih od strane zagrebačkog nakladnika “Strip agent” urednika i vlasnika Bernarda Radovčića), koji je u svojim istraživanjima otkrio niz diplomskih i doktorskih radova na temu stripa, ali su svi oni odreda napisani nakon 1981. godine.

Topolovački istražuje i dalje, strpljivo i uporno, pa nije nemoguće da nas iznenadi i nekim novim otkrićima koji su iz još daljnje povijesti.

Na fotki: David Ivić s monografijom “Maurović“, koju smatra jednom od svojih strip-biblija (Zagreb, lipanj 2021.)

Piše: Veljko Krulčić