Odmah po osnivanju (danas već davne 2009. godine) udruga “Art 9” je, na moj prijedlog, utemeljila nagradu “Andrija Maurović” za životno djelo na području hrvatskog stripa.
Nikakvih dvoumljenja nismo imali – nagradu smo (bez pardona!) nazvali po našem najboljem i najvažnijem crtaču stripova, najuvaženijem hrvatskom i jugoslavenskom stripašu svih vremena, ujedno i umjetniku koji je i “zaštitni znak” (trade-mark) devete umjetnosti na ovim prostorima – Andriji Mauroviću.
Bili smo ne samo upoznati, nego i svjesni da je ljubljansko društvo “Klub devete umetnosti” od 1978. do 1988. dodjeljivalo nagradu “Andrija“, nagradu koja je imala jugoslavenski karakter, ali ona je bitno drugačija od ove koju je “Art 9” utemeljila.
Ciril Gale, Ivo Antič i ostale kolege iz Ljubljane su “Andriju” dodjeljivale u više kategorija – svake godine bilo je nekoliko laureata (najčešće njih troje ili petero); a mi smo se odlučili da to bude jedna nagrada i to, ponavljam, isključivo za ŽIVOTNO DJELO, neovisno da li se radi o npr. crtaču, scenaristi, uredniku ili možda povjesničaru stripa.
Kontekst u kojem smo utemeljili nagradu je slijedeći – hrvatska strip scena u XXI stoljeću izrazito je bila propulzivna (nikad više autora, njihovi angažmani u inozemstvu, nikad više projekata, knjiga, izložbi, novih stripova, inicijativa, prisutnosti stripa u javnosti…), no vrednovanja strip scene, baštine, pa i same strip produkcije – jednostavno nije bilo.
Otkad je vinkovački salon stripa stao (1999.), ovdašnjim stripašima više se nikakve nagrade nisu u Hrvatskoj dodjeljivale, ali su ih recimo dobivali u Beogradu na tamošnjem međunarodnom salonu stripa.
Ok, postojala je (i još uvijek – postoji) manifestacija “Crtani romani šou” koja ima natječaj “Mladi lav“, odnosno natječaj za tzv. “prvi strip” – namijenjen neafirmiranim curama i dečkima do 15 godine, ali to nema nikakve veze s “profesionalcima” na polju stripa.
Čak niti tako ambiciozna manifestacija kao što je “Mafest” (Makarski festival stripa), nije ništa učinila na formalnom “vrednovanju” stripa, što naravno nije nikakva naša kritika, to je njihova legitimna odluka.
Svjesni smo bili da npr. u Srbiji gotovo i da nema strip-manifestacije, niti festivala, a da se na njima ne dodjeljuje nagrada ili barem priznanje za rad na području devete umjetnosti.
Naravno, postojala je mala bojazan da može doći do “inflacija” nagrada, čime bi u neku ruku moguće došlo i do njihove “degradacije”, ali da nitko od naših kolega neće krenuti “sličnim stopama” nismo pretpostavljali.
Ustanovljenjem nagrade “Andrija Maurović” željeli smo između ostaloga “ukazati na kontinuitet ovog dijela umjetničkog stvaralaštva i stvaralački potencijal hrvatske umjetnosti”. Odnosno, da se nagradom koja prije svega ima “simboličan” karakter “zahvalimo” ljudima bez čijeg doprinosa strip u Hrvatskoj ne bi imao status i značenje koje danas ima.
I da spriječimo njihov – zaborav!
U pravilniku nagrade “Andrija Maurović” stoji:
- a) nagrada se dodjeljuje istaknutim pojedincima za izniman i trajan doprinos u razvoju i unapređivanju hrvatskog stripa, kojima je stvaralačka karijera na određen način zaokružena i koja kao takva ostaje trajno kulturno dobro;
- b) odluku o dobitniku (ili dobitnici) donosi stručni žiri od pet članova, sastavljen od autora, kritičara, urednika i stripofila; žiri je u svom radu samostalan;
- c) nagrada nije novčana, a čini ju specijalno dizajnirana diploma, u kojoj dominira prepoznatljiv “lik” samog Andrije Maurovića.
Diplomu je dizajnirao Branko Gredelj, uz kreativnu suradnju Veljka Krulčića.
Na iznenađenje mnogih, prvi laureat nagrade “Andrija Maurović” bio je Mladen Bjažić.
Žiri je te 2009. godine u svom obrazloženju naveo kako je njihova prosudba bila da nije neminovno da dobitnik bude netko od crtača (koji su u javnosti najeksponiraniji), nego da su se odlučili za živućeg “urednika” koji je “uveo strip u socijalizam” tijekom 50-ih godina. Bjažić je najpoznatiji kao prvi urednik “Plavog vjesnika“, ali je prije toga isti posao obavljao u “Pionirskoj zastavi“, “Pioniru” i “Petku“, a osim toga radi se o piscu koji je bio scenarist mega-popularnog i neizostavno važnog stripa “Mendo Mendović“.
Te 2009. nagrada “Andrija Maurović” je bila dodjeljena u okviru strip-festivala “Crtani romani šou“, drugog dana trajanja manifestacije i izazvala je veliki interes medija i kulturne javnosti. O tome je zaseban prilog imao i dnevnik nacionalne televizije, a vijest je prenijela i HINA. Bjažić je dao nekoliko intervjua tim povodom, što ga je samog bilo iznenadilo, jer je nekoliko godina ranije dobio “sličnu” nagradu “Sfera” – za doprinos hrvatskoj znanstvenoj-fantastici, a koja je ostala gotovo isključivo u cehovskom krugu.
Nakon što je Bjažić dobio “Andriju Maurovića”, šibenska knjižnica (ravnatelj Milivoj Zenić) mu je odlučila napraviti izložbu koja je u cijelosti bila posvećena njegovom radu na stripu! Izložba pod naslovom “Mladen Bjažić – nevidljivi klasik hrvatskog stripa”, kustosa Veljka Krulčića, otvorena je na Dan knjižnice “Juraj Šižgorić” 17. veljače 2010.
Udruga “Art 9” je pak odlučila izdati knjigu “Stripaš iz sjene“, što je prvi slučaj u Hrvatskoj (a drugi na području eks-Jugoslavije; u Srbiji je objavljena knjiga razgovora sa Srećkom Jovanovićem, osnivačem gornjomilanovačkih “Dečjih novina“) da se jednom strip uredniku posveti cijela jedna knjiga. I to u – tvrdom uvezu, koje ima i kazalo autora, stripova i listova!
Nakon Bjažića, nagrada “Andrija Maurović” je dodjeljena:
- 2010. – JULIJU RADILOVIĆU
- 2011. – BORIVOJU DOVNIKOVIĆU
- 2012. – ŽARKU BEKERU (nažalost, u međuvremenu je preminuo)
- 2013. – NEDELJKU DRAGIĆU
- 2014. – OTU REISINGERU
- 2015. – RUDIJU ALJINOVIĆU
- 2016. – ŽELJKU LORDANIĆU
- 2017. – NINOSLAVU KUNCU
- 2018. – VJEKOSLAVU ĐANIŠU
- 2019. – KREŠIMIRU ZIMONIĆU
- 2020. – MIRKU ILIĆU
Nažalost, dosadašnjih troje laureata su u međuvremenu otišla u “bolja prisjećanja”: Mladen Bjažić, spomenuti Žarko Beker i Oto Reisinger.
Zanimljivo je spomenuti kako je upravo “Andrija Maurović” posljednja nagrada koju je u životu primio Oto Reisinger (“vlasnik” desetina i desetina nagrada za karikature), a da je Žarko Beker tri tjedna nakon što se je žiri sastao i odlučio da upravo njemu te 2012. pripadne nagrada – iznenada završio u bolnici i… napustio nas!
Iz popisa dobitnika jasno je da je žiri udruge “Art 9” pokušao dosljedno vrednovati doprinos stripu, pa među njima su npr. i Vjekoslav Đaniš (koji je “Andriju Maurovića” dobio s obrazloženjem u kojem se naglašava njegov četvrtstoljetni angažman na uređivanju i izdavanju stručnog strip-časopisa “Kvadrat“, a kojeg on kao svojevrsnu “kućnu manufakturu” radi u svojoj kući u omanjem slavonskom mjestu Bizovac) i Rudi Aljinović (kao povjesničar stripa i strip-scenarist – najpoznatiji po suradnji s Maurovićem i Bekerom).
U nekoliko navrata, žiri “Arta 9” je bio mišljenja da treba dodjeliti i specijalnu diplomu “Andrija Maurović”, čiji su “vlasnici” tako postali:
- FADIL HADŽIĆ (2010)
- IVICA BEDNJANEC (2011, posmrtno)
- VLADIMIR PAVLINIĆ (2018).
Koliko se iz stripaških “ćakula”, tj. kuloara moglo čuti – izbor Hadžića i Pavlinića je za većinu predstavljalo nemalo iznenađenje.
G. Hadžić je diplomu primio ponajviše kao poslijeratni urednik (od 1946. do 1952. godine) humorističkog tjednika “Kerempuh“, u kojem je svo vrijeme svog uređivanja objavljivao i – stripove, koji su u tom razdoblju de facto imali status “zabranjenog voća”. Braća Norbert i Walter Neugebauer su na stranicama “Kerempuha” realizirali nekoliko fundamentalnih serijala, tu je rođen “Grga Protokol” Ice Voljevice, strip-pasice je objavljivao Dušan Vukotić…
G. Pavlinić (koji sada živi u Londonu) je diplomu dobio kao urednik “Malog koncila“, crkvenog dječjeg lista koji je počeo izlaziti sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća, s podosta domaćih stripova, koje su među ostalim crtali Josip Biffel, Dinko Žibrat, Ivo Fanuko i drugi, dok su neke od scenarija pisali Norbert Neugebauer i Živko Kustić!
Osim pojedinih laureata (Dovniković, Dragić, Aljinović, Lordanić), neki od članova stručnog žirija nagrade “Andrija” bili su i: Želimir Kosović, Raul Švarc, Tihomir Mraović, Veljko Krulčić, Roman Chiabudini i drugi.
Kao “štiklec” možemo spomenuti da je žiri 2013. odlučio da specijalna diploma “Andrija Maurović” pripadne gđi Veri Horvat Pintarić (autorici znamenite studije “Autorski strip zagrebačke škole“). Na tome i na pažnji se Horvat Pintarić zahvalila, ali je istodobno i – odbila bilo kakvo “javno eksponiranje”, a što smo naravno i (nevoljko) – prihvatili.
Neovisno od “Andrije Maurovića”, uloga cijenjene sveučilišne profesorice u akademskoj, kulturnoj, pa i društvenoj valorizaciji stripa 70-ih godina je – naravno – neupitna.
Uskoro ćemo saznati i tko je trinaesti po redu dobitnik nagrade “Andrija Maurović”.